Na tribini pod nazivom „Životna sredina u Obrenovcu – od problema do rešenja“, u organizaciji opštinskog odbora Demokratske stranke (DS) Obrenovac, govorili su odbornica u Skupštini Beograda Vesna Petković, narodni poslanik DS prof. dr Branimir Jovančićević i predsednik Resornog odbora za zaštitu životne sredine DS prof. dr Mališa Antić. Moderator je bio Slobodan Molerović predsednik Izvršnog odbora DS Obrenovac.
Odbornica Vesna Petković je rekla da vlast „sve vreme zatvara oči“ pred ovim problemom i koristi temu zaštite životne sredine za obračun sa opozicijom nazivajući je „lažnim ekolozima“. Pored nedovoljnog broja i neadekvatno raspoređenih mernih stanica na teritoriji grada Beograda, posebno je istakla Plan kvaliteta vazduha u aglomeraciji Beograd. Ovaj strateški dokument usvojen u Skupštini Beograda u junu 2021. godine, je neprecizan, sa nejasnim odrednicama i brojnim nedostacima, tvrdi Petković. Ne sadrži polazne osnove, inventar zagađivača, ko nas zagađuje, šta i u kojoj količini emituje i na kojoj lokaciji se zagađivač nalazi. U njemu se ne navodi ni tačan broj individualnih ložišta, već samo procena da u Beogradu „ima trista hiljada individualnih domaćinstava koja se greju na čvrsta goriva”, kaže Petković.
„Vlast je deset godina u potpunosti zanemarivala pitanja zaštite životne sredine. Jasno se vidi da zapravo oni ili nemaju znanje ili nemaju volju da se uhvate u koštac sa ovim problemom i da stvarno nešto reše. Uopšte se ne zna šta je to od industrije što nas zagađuje. Poput malih radionica i spaljivača sekundarnih sirovina, koje su vrlo ozbiljan izvor zagađenja. Stvara se ozbiljan izvor nezadovoljstva građana u njihovom okruženju, koji se samoorganizuju i vode borbu sa njima. I to zaista nije više naivno”, kaže Petković i ističe da industrijski objekti moraju biti pokriveni mernim stanicama i monitoringom.
„Mi nemamo polazne osnove, samim tim ni naše mere ne mogu da budu adekvatne. Inventar (zagađivača) uopšte ne postoji. Lokacija na mapi gde se nalaze zagađivači postoje u izvesnoj meri u vidu podataka o emisijama po pojedinim sektorima, samo za termoelektrane Obrenovac, RB Kolubara, za toplane i gradski saobraćaj. Uopšte nemamo podataka šta MeiTa Europe ispušta u vazduh, šta ispušta u vodu. Vidimo šta (se ispušta) golim okom ali ne znamo šta se stvarno dešava zato što ne postoji merenje.”
Posledice po zdravlje stanovništva, navodi Petković, zvanično su priznate kada je Ministarstvo zaštite životne sredine tokom izrade plana kvaliteta vazduha Srbije objavilo podatke. Po njima, 10 000 stanovnika Srbije godišnje umire od bolesti koje su posledica povećanog nivoa zagađenja vazduha i ima oko 22 000 novih slučajeva bronhitisa. Naglasila je da je vazduh, po zvaničnim podacima Agencije za zaštitu životne sredine Srbije, godinama u Beogradu treće kategorije u pretežnom delu godine, odnosno lošeg kvaliteta.
„Najnoviji podaci govore da je Srbija na prvom mestu u Evropi a deseta u svetu po smrtnosti od bolesti koje su uzrokovane zagađenjem vazduha. Svaka peta smrt od raka pluća uzrokovana je zagađenim vazduhom. Javljaju se maligniteti, respiratorne bolesti, bronhitisi, astme, a kod dece sporiji razvoj mozga. Posebno su ugrožena deca, stariji i oni koji su već osetljivi. Danas je pumpica za astmu jedan od najprodavanijih lekova u apoteci”, kaže Petković, dodajući da je i sama postala „ponosni vlasnik jedne pumpice zbog alergije na zagađen vazduh”. Smatra da se predugo ćutalo o ovoj temi i da jedino pritisak javnosti na vlast može da je navede da više radi na rešavanju tog problema.
AUDIO: Vesna Petković, odbornica DS Skupštine Beograd (TAF)
Ocenjujući trenutno stanje u oblasti zaštite životne sredine u Srbiji, profesor dr Branimir Jovančićević je rekao da je u Srbiji već sredinom 90-ih godina ekohemija, ekologija i hemija životne sredine počela da se pojavljuje kao istraživačka oblast. Nakon trideset godina, po njegovim rečima, imamo istraživače, naučnike koji publikuju radove, Institut “Batut”, Agenciju za zaštitu životne sredine, Zavod za javno zdravlje, Ministarstvo zaštite životne sredine. Navodi da smo imali i Agenciju za hemikalije, koja je postigla rezultat na evropskom nivou i „držala hiljadu hemikalija pod potpunom kontrolom” do 2012. godine, kada je ukinuta odlukom ministarke Zorane Mihajlović. Do danas „sve je ostalo na deklarativnom principu i vrlo malo je urađeno na terenu”, tvrdi Jovančićević.
U osnovi skoro svih problema u oblasti aerozagađenja, kaže profesor Jovančićević, je sumpor-dioksid, a razlikuju se samo emiteri sumpor-dioksida i zagađivači. Konkretno u Obrenovcu, u termolektranama se, poslednjih nekoliko godina, koristi lignit sa manje od 50% organske supstance.
„Da bi taj loš lignit mogao da gori i proizvodi sve ono što treba da proizvede njemu se dodaje mazut. Sam lignit nema toliko puno sumpora, ispod 1%, međutim mazut koji se dodaje, da bi taj loš lignit ipak goreo, sadrži od 3% do 7% sumpora. Sagorevanjem sumpora dobija se sumpor-dioksid (SO2) koji daje sumpornu kiselinu (H2SO4). Ona je hidroskopna, upija sve moguće nečistoće i zagađujuće supstance iz atmosfere i pravi tu čuvenu PM česticu od 2.5 ili 10 mikrona. Sve ono najlošije što u atmosferi postoji, ta sumporna kiselina veže za sebe, absorbuje i ona je uzročnik svih naših tegoba i svih tih naših problema kada je u pitanju aerozagađenje”, rekao je dr Jovančićević.
Profesor Jovančićević tvrdi da ugrađivanje filtera za sprečavanje emisije sumpor-dioksida u TENT u Obrenovcu predstavlja rešenje, kao i da postoje druge „hemijske mere”, ali i da to podrazumeva postojanje dobre volje i želje da se problem reši.
„Rešenje jeste da se ugrađuju filteri za sprečavanje emisije sumpor-dioksida u termoelektrani Obrenovac ili da se preduzimaju neke druge hemijske mere koje su nama hemičarima i te kako dobro poznate. Recimo dodaje se kalcijum-oksid (CaO, živi kreč) koji će da veže sumpor-dioksid za sebe i napravi kalcijum-sulfat (CaSO4) koji onda ostaje u pepelu i sprečava se emisija sumpor-dioksida u atmosferu. Svakako kada bi postojala dobra volja, kada bi postojala želja i kada bi vlasti bile pritisnute malo više nego što su sada, rešenje naravno postoji, i pored toga što imamo termoelektranu koja koristi loš lignit i mazut, da se spreči emisija sumpor-dioksida u ovolikoj meri kakva je sada”, tvrdi dr Jovančićević.
AUDIO: Prof. dr Branimir Jovančićević o aerozagađenju u Obrenovcu (TAF)
Profesor dr Mališa Antić smatra da glavni uzrok povećanog aerozagađenja u Srbiji nisu ni individualna ložišta, ni povećan broj automobile, pa čak ni TENT Obrenovac.
„Svi pričaju o TENT-u, o automobilima i o individualnim ložištima, međutim, sve to smo imali i pre pet i pre deset godina, a zagađenje je bilo neprimetno. Sada smo i mi kao Pančevci jer imamo tu „sreću” ne samo da udišemo vazduh nego možemo da ga vidimo i da „uživamo” u njemu kako lepo izgleda u raznoraznim bojama. Očigledno postoje još neki izvori zagađenja o kojima mi pojma nemamo, nemamo nikakvu informaciju i ništa ne znamo o tome, što je tragično i jako opasno. Jer da znamo koji otrovi potiču iz koje industrije smislili bi način kako da se od tih otrova odbranimo. A ako ne znamo, ne možemo ni da smislimo način da se branimo.”
Naglasio je da su, iako najveći deo PM čestica nastaje od sumporne kiseline, sve čestice koje nastaju nepotpunim sagorevanjem PM čestice. Njihova glavna karakteristika je da imaju veliku akcionu površinu i osobinu da za sebe vezuju razne toksične materije. Zbog toga samo podaci o količini i koncentraciji PM čestica često ne govore dovoljno o tome šta sve PM čestice sa sobom nose i u kakvu nas opasnost dovode. Profesor Antić smatra da je primena postojećih zakona imperativ za rešavanje kako aerozagađenja, tako i svih drugih oblika zagađenja životne sredine, ali i da je potrebno da i građani vode računa o komunalnoj higijeni.
„Mislim da se zakoni koji postoje o životnoj sredini nimalo ne poštuju ili poštuju samo minimalno. Prvo na čemu moramo da insistiramo, da tražimo kao ljudi i kao stranka jeste da se zakoni poštuju pa onda sve ostalo. I da koliko god je to moguće očistimo ispred naših dvorišta. Jer, verujte mi, u poslednja tri meseca sam obišao sedam ili osam zemalja, koje nisu sve članice EU. Nigde nije tako prljavo kao što je u Srbiji. Ta komunalna higijena, ulice, putevi, to je strašno. A to možemo i sami”, rekao je profesor Antić.
AUDIO: Prof. dr Mališa Antić o uzrocima aerozagađenja u Srbiji (TAF)
Nadovezujući se na profesora Antića, profesor Jovančićević je dodao da je pored problema što je u Srbiji „toliko prljavo i toliko ružno, drugi još veći problem, što to nikome ne smeta.” Rekao je da je uzrok zagađenja i aerozagađenja u Srbiji različit, ali da je svim mestima u Srbiji zajedničko da je stanje manje ili više loše.
„Životna sredina u Srbiji je toliko loša da jednostavno samo delovanjem cele vlade jednim ozbiljnim iskrenim pristupom može da se dođe do rešenja. Prvo mora da se krene sa podizanjem nivoa ekološke svesti i građana i onih koji su takozvani donosioci odluka. Mora da se pojača kaznena politika. Imamo samo 70 republičkih inspektora, šta može 70 republičkih inspektora na teritoriji države Srbije? Ne može ništa. Mora da se napravi jaka medijska kampanja. Mora da postoje aktivnosti na terenu, da se izađe na teren. Zakoni koji su donešeni, ne treba nam ni jedan nov dok ne počnemo da poštujemo ove koje imamo. Dakle, stanje jeste loše bilo, loše je i danas a kako će biti u budućnosti, zavisi od toga da li ćemo mi moći te teme iz životne sredine da stavimo što kažu „ispred sebe” na pravi način. I naravno, strategijski pristup, pravljenje jedne celine, jednog programa i onda da krene se u to da Srbija bude nalik bar Hrvatskoj i da sanjamo da jednog dana budemo kao Slovenija, Češka ili Slovačka. A da budemo kao Nemačka, Holandija, Luksemburg, Francuska to ne možemo ni da sanjamo. Toliko su ispred nas”, zaključio je profesor Jovančićević.
AUDIO: Prof. dr Branimir Jovančićević o aktivnostima i merama koje treba preduzeti za zaštitu životne sredine u Srbiji (TAF)