Skoro polovina od ukupno 27.717 pacijenata koji čekaju na ugradnju proteze kuka ili kolena u Srbij, početkom jula 2025., bila je na listama čekanja na ortopediji u Beogradu, a više od trećine u Institutu za ortopediju Banjica.
Pored evidentnog smanjenja broja pacijenata u prvih šest meseci 2025. godine, pažnju privlači i skoro nepromenjen odnos između broja pacijenata na listama čekanja na nivou Srbije, Beograda i Instituta za ortopediju Banjica (Institut Banjica), u poređenju sa 31.12.2024. godine.
Na listama čekanja Instituta Banjica trećina svih pacijenata iz Srbije i dve trećine svih iz Beograda
U Beogradu, prema Popisu stanovništa iz 2022. godine, živi četvrtina (1.681.405) ukupnog stanovništva Republike Srbije. Prosečna starost stanovnika Beograda je 42,7 godina i niža je od republičkog proseka.
Od 33 zdravstvene ustanove u Srbiji sa listama čekanja za ugradnju proteze kuka, odnosno 24 sa listama čekanja za ugradnju proteze kolena u julu, šest je u Beogradu – Institut za ortopediju Banjica, Univerzitetsko klinički centar Srbije (UKCS), kliničko-bolnički centri (KBC) Bežanijska kosa, Zvezdara i Zemun i Vojnomedicinska akademija (VMA).
Institut Banjica, prema izveštajima Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd, ima najveći broj lekara specijalista ortopedije, najveći broj operacionih sala i bolničkih postelja, odnosno najveće kapacitete. Opterećenje ove zdravstvene ustanove pokazuje podatak da je na listama čekanja Instituta Banjica početkom jula bilo više od trećine svih pacijenata na listama čekanja na ortopediji u Srbiji, odnosno više od dve trećine svih pacijenata na listama čekanja na ortopediji u Beogradu.

Savo Pilipović iz Udruženja pacijenata Srbije kaže da je to „u redu i potpuno logično”, jer je Institut Banjica referentna ustanova u ortopediji za celu Srbiju.
„Nije problem u brojevima, u proporcijama. (…) U redu je što je najviše pacijenata kod njih. Problem je što oni već decenijama ne mogu da servisiraju taj broj pacijenata. Ne mogu ili neće, to je sad drugo pitanje. (…) Jer kao što svi hoće da žive u Beogradu i u Novom Sadu, tako svi hoće da se leče u Beogradu i u Novom Sadu. (…) Problem sa zdravstvom je da su najbolji doktori iz centralne Srbije u Beogradu. (…) I svi građani, iz centralne Srbije, traže način da dođu u Beograd. Većina, normalno, nađe način, pošto je život stariji od bilo kakvih propisa”, objašnjava Pilipović.
Otvorena vrata korupciji
Pravilnikom o listama čekanja (Pravilnik), propisan je rok za ugradnju implantata za kukove i kolena do šest, odnosno do dvanaest meseci, u zavisnosti od stepena prioriteta zahtevane procedure osiguranika.
Advokatica specijalizovana za zaštitu prava pacijenata i narodna poslanica Marina Mijatović smatra da liste čekanja pokazuju da zdravstvena zaštita u Srbiji nije dobro organizovana. Prema njenim rečima, ovakav raspored produžava vreme čekanja za medicinske usluge čime se krše prava pacijenata, jer se čeka duže u odnosu na maksimum određen Pravilnikom.
„Jasno je da ovakvo stanje za liste čekanja povećava prostor za korupciju. (…) Moje mišljenje je da ima i elemenata uništavanja javnog zdravstvenog sistema kako bi pacijenti odlazili u privatni sektor. Lako se može primetiti da sve više ustanova pruža usluge koje se nalaze u Pravilniku. Pacijenti se, da ne bi čekali više godina na medicinsku uslugu, odlučuju između tri varijante: da čekaju bez obzira što im se zdravlje narušava, da odu u privatni sektor i plate operaciju i da se opredele za korupciju kako bi ranije dobili uslugu”, tvrdi Mijatović.

Koordinator NVO „Doktori protiv korupcije” Draško Karađinović kaže da je „pogrešno postavljen zdravstveni sistem” uzrok problema sa listama čekanja. One su, tvrdi Karađinović, manifestacija „monopola obaveznog osiguranja koji finansira samo državno zdravstvo“, sa jedne strane, i legalizacije konflikta interesa, dozvolom „da državni lekar istovremeno bude i privatnik“, sa druge.
„Posledice su jasne: (pre)duge liste čekanja na usluge elektivne hirurgije u državnim bolnicama što usmerava pacijente u privatni sektor, često kod onog istog lekara do kojeg se u državnoj bolnici ne stiže od lista čekanja“, objašnjava Karađinović.
Ministarstvo zdravlja ‘intervenisalo’ dopisom
Ministar zdravlja Zlatibor Lončar uputio je, u decembru 2024. godine, dopis direktorima zdravstvenih ustanova u Srbiji. U njemu su navedena uputstva za smanjenje lista čekanja (ažuriranje liste čekanja, pozivanje i provera pacijenata na listi, brisanje sa liste…). Među njima je i zahtev da „novoupisani u liste čekanja, isključivo mogu biti upisani u okviru matične filijale” uz napomenu da se „to ne odnosi na pacijente koji se trenutno nalaze na listama čekanja”. Na kraju dopisa naglašava se da „je za sve unapred navedeno odgovoran direktor zdravstvene ustanove koji potvrđuje tačnost podataka svojim potpisom i pečatom“.

Mijatović smatra da je ovo pokušaj „brzinskog, na nepovoljan način po pacijente” rešavanja problema listi čekanja.
„Dopis direktorima predstavlja pritisak da se smanje liste, ali prema sadržini dopisa, treba da se primene metode koje će biti na štetu pacijenata. (…) Stvara se pogodno tlo za zloupotrebu. (…) Šta bi se desilo sa mestom na listi čekanja, ako se pacijent dva puta ne bi javio na telefonski poziv na nepoznati broj? Da li bi on bio kažnjen tako što bi ga skinuli sa liste čekanja?”, pita se Mijatović i dodaje:
„Jasno nam je da se liste čekanja ne bi stvorile da se poštovao Pravilnik i da je postojala bolja organizacija zdravstvenog sistema. (…) Objektivno, liste čekanja se ne rešavaju na način koji je predložen i koji se primenjuje.”
Savo Pilipović smatra da je dopis „formalno ispravan, ali suštinski nije” i da nam je potreban novi zdravstveni sistem, o čemu je, tvrdi, govorio i na sastancima u RFZO.
„Objašnjavao sam im da ‘feudalizacija’ Srbije, koja postoji u zdravstvu, a da je pritom Srbija ultra centralizovana država kad se ne radi o zdravstvu, nije normalno rešenje. I to nenormalno rešenje dovodi, između ostalog, do problema o kojima vi i ja sada pričamo. Jer Srbija je potpuno centralizovana zemlja. (…) Ali da bi čovek iz Novog Sada došao u Beograd na kliniku, ili čovek iz Beograda otišao u Novi Sad na kliniku, mora da nađe vezu i dobije rešenje (nadležne komisije RFZO). Isto važi i za čoveka iz Kragujevca, Užica, Čačka, Niša i ostalih gradova.”
Karađinović: Osiguranici iz Beograda sporije dobijaju uslugu usled pritiska velikog broja pacijenata
U izveštaju „Pokazatelji kvaliteta vođenja lista čekanja u bolnicama u Beogradu 2024.”, Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd (GZZJZ Beograd), u koje je TAF imao uvid, broj urađenih operacija zamene kuka i kolena u Beogradu u 2024., bio je 5.481 i najveći je u poslednjih deset godina. Za operisane pacijente, u Institutu Banjica, u 2024., na operaciju ugradnje proteze kuka čekalo se oko dve godine, a na ugradnju proteze kolena oko četiri godine.

Međutim, GZZJZ Beograd ne raspolaže podacima o matičnim filijalama pacijenata na listama čekanja u bolnicama u Beogradu.
Prema podacima o broju matičnih pacijenata iz Beograda koje je TAF, po zahtevu za informacijama od javnog značaja, dobio od RFZO i podacima sa sajta RFZO, 31.12.2024. godine skoro trećini pacijenata (5.107), od ukupno 15.954 na listama čekanja na ortopediji u Beogradu, Filijala RFZO za grad Beograd nije matična filijala.
Nepunih šest meseci kasnije, ukupan broj pacijenata na listama čekanja na ortopediji u Beogradu, smanjen je za 2097 pacijenata, a broj pacijenata koji nisu osiguranici Filijale RFZO za grad Beograd na nešto manje od 30%.
Prema rečima Karađinovića osiguranici iz Beograda ‘sporije dobijaju uslugu’ zbog značajnog broja pacijenata iz unutrašnjosti na listama čekanja na ortopediji u Beogradu i u Institutu Banjica.
„Tačno je da osiguranici iz Beograda (na listama čekanja na ortopediji) ovakvim stanjem sporije dobijaju uslugu, što stvara nezadovoljstvo, zbog utiska diskriminisanosti, usled pritiska pacijenata iz unutrašnjosti. To je samo jedna od bezbrojnih štetnih posledica sistemskih promašaja u zdravstvu, koje je opterećeno birokratskim arogantnim cinizmom uz dominaciju interesa da stanje ostane isto“, kaže Karađinović.

Dopis uticao na promene na listama čekanja?
Na pitanje Ministarstvu zdravlja o polugodišnjem preseku broja pacijenata, na listama čekanja na ortopediji u Beogradu, kojima je Filijala RFZO za grad Beograd matična filijala, do objavljivanja teksta ministarstvo nije odgovorilo.
Da se po dopisu ministra Lončara postupa, za TAF je potvrdio v.d. direktora Instituta za ortopediju Banjica prof. dr Zoran Baščarević.
„U skladu sa dopisom Ministarstva zdravlja, od 10.12.2024. godine, Institut za ortopediju Banjica ne upisuje na listu čekanja pacijente koji nisu sa teritorije Beograda. Novoupisani pacijenti mogu biti upisani na listu isključivo u okviru matične filijale, osim u slučajevima kada se konkretna intervencija ne može obaviti u regionalnoj bolnici prema mestu prebivališta pacijenta. Institut je u cilju rešavanja problema velikog broja pacijenata na listama čekanja povećao operativni program sa četiri na šest dnevnih operativnih programa, tako da je ukupan broj ovih intervencija na godišnjem nivou oko 4.500. To je značajno povećanje u odnosu na prethodne godine“, istakao je dr Baščarević u odgovoru.

U cilju smanjenja broja pacijenata na listi čekanja, navodi se u izveštajima Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd, neophodno je da broj operisanih pacijenata i broj obrisanih sa liste čekanja bude veći od broja novoupisanih pacijenata na listi.
Prema podacima sa sajta RFZO ukupan broj novoupisanih pacijenata, od 1. januara do 7. jula 2025., na liste čekanja na ortopediji u bolnicama u Beogradu bio je 3.761 pacijent.
U istom periodu, na listama čekanja za ugradnju proteze kuka, smanjenje broja pacijenata imali su VMA i KBC Bežanijska kosa, zatim Institut Banjica i UKCS. Istovremeno,u KBC Zemun i KBC Zvezdara je povećan broj pacijenata.
Na listama čekanja za ugradnju proteze kolena u Beogradu, smanjenje broja pacijenata imao je VMA, potom KBC Bežanijska kosa i Institut Banjica. U KBC Zemun i UKCS broj pacijenata se povećao.
Povodom blagog povećanja broja pacijenata na listi čekanja za ugradnju proteze kolena na UKCS, rukovodilac klinike za ortopediju i traumatologiju UKCS prof. dr Goran Tulić, istakao je da je „u prvih pet meseci tekuće godine zabeležen značajan porast broja revizionih operacija ugradnje proteze kuka i kolena, što dodatno utiče na operativne kapacitete i dinamiku zbrinjavanja pacijenata sa Liste čekanja.” Takođe, dr Tulić je naveo da je pored pacijenata sa Liste čekanja u julu urađen i veliki broj post-traumatskih komplikacija, infekcija i drugih patologija muskuloskeletnog sistema.

Da li i naziv matične RFZO filijale treba objaviti na listama čekanja?
Naziv matične RFZO filijale pacijenta, po mišljenju Marine Mijatović i programskog direktora organizacije Transparentnost Srbija Nemanje Nenadića, nije podatak o ličnosti.
Na pitanje da li, iz ugla trenutnog stanja u zdravstvenom sistemu, broja pacijenata na listama čekanja i njihove preglednosti, treba i taj podatak da bude objavljen na listama čekanja, različitog su mišljenja.
„Podaci o pacijentima predstavljaju posebno osetljive podatke i neophodna je maksimalna zaštita takvih podataka. Na sajtu RFZO-a postoji lista pacijenata na kojoj je prikazan deo jedinstvenog matičnog broja pacijenta – datum rođenja pacijenta i poslednji broj, kao i datum upisa na listu i očekivani datum prijema. Mislim da ne bi trebalo objavljivati više podataka, ali da je zato neophodno da pacijent kod sebe ima potvrdu kada je upisan na listu čekanja i da datum koji je dobio za intervenciju ne bude „očekivan“, već tačan“, rekla je Marija Mijatović.

Nemanja Nenadić smatra da, iako je reč o „nekakvom ličnom podatku“, nema razloga da i podatak o matičnoj filijali RFZO ne bude objavljen na listama čekanja.
„Ne vidim problem, zato što se na osnovu te filijale, ne može identifikovati o kom pojedincu je reč. Sa druge strane, uvidom u te baze podataka moglo bi se doći do informacija koje su korisne za javnost.”
Tekst je proizveden u okviru projekta “wAIting for health” čiji je nosilac Centar za istraživačko novinarstvo Srbije – CINS. TAF je analizirao podatke iz listi čekanja objavljenih na sajtu Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Podaci su svakodnevno skupljani u periodu od 19. decembra 2024. godine do 18. jula 2025. godine, zatim su analizirani uz pomoć posebnog alata koji je CINS u tu svrhu napravio, a bazira se na primeni veštačke inteligencije. Veštačka inteligencija je korišćena u skladu sa Kodeksom novinara i novinarki Srbije (poglavlje III, tačka 7). Podatke i činjenice iz teksta je proverio eksterni fektčeker.
Novinarka: Jasmina Prodanović
Fotografije: TAF, Medija centar
Infografike: Anđela Jovanović