TAF

Osim uglja mogli bi da se spaljuju i papir, guma, plastika: Plan za postrojenje EPS-a rešenje za deponije ili rizik za životnu sredinu?

Facebook
X
WhatsApp
Email
Print
Copy Link
Viber
U Termoelektrani „Nikola Tesla A“ u Obrenovcu osim uglja mogao bi da se spaljuje i otpad koji domaćinstva i privreda proizvedu – od papira, preko kartona, gume do plastike. Elektroprivreda Srbije (EPS) planira izgradnju ovog postrojenja, a nedavno je podnela Zahtev za određivanje obima i sadržaja studije o proceni uticaja na životnu sredinu koji bi ovaj projekta mogao da ima, piše Danas.

Zahtev je objavljen na sajtu Ministarstva zaštite životne sredine. Zajedno sa zahtevom objavljena je i dokumentacija iz koje se može videti da bi se postrojenje za kosagorevanje alternativnog goriva, odnosno otpada, koristilo na blokovima A3, A4 i A5, piše Danas.

Kako je ugalj iz Kolubare niskog kvaliteta, a upravo se taj ugalj najviše koristi u TENT-u, to ujedno utiče i na količinu i kvalitet proizvodnje energije. Zbog toga je cilj, pre svega, da se sagorevanjem otpada poveća proizvodnja struje.

U dokumentaciji piše i da će se kao alternativna goriva, koja će biti dodatak uglju iz Kolubare, koristiti papir, karton, plastika, guma, plastična ambalaža. Planirano je da se godišnje na takav način spali 300.000 tona otpada.

Ovaj projekat predviđa izgradnju postrojenja za prihvat i smeštaj alternativnog goriva, njegovo doziranje u sistem goriva, gde bi se pre ubacivanja u kotao na spaljivanje mešao sa lignitom.

Procenuje se da je cena izgradnje ovog projekta oko dve milijarde dinara.

Izvor: EPS

Da je ovo postrojenje moguće izgraditi u TENT-u potvrdila je analiza konzorcijuma Dornier Power and Heat GmbH.

Koje bi sve probleme moglo da reši ovo postrojenje?

Postrojenje za spaljivanje otpada, kako piše u dokumentaciji, uštedelo bi ugalj, smanjilo bi zavisnost od njega i smanjilo bi zagađenje vazduha.

„Potencijalne koristi za životnu sredinu od korišćenja alternativnog goriva i/ili alternativnih goriva za zajedničko sagorevanje u industriji su smanjenje emisije ugljenika i smanjenje drugih vrsta zagađivača vazduha zbog njihovog niskog sadržaja azota i sumpora“, piše u dokumentaciji.

Pored toga, ovo postrojenje rešilo bi još jedan veliki problem u Srbiji – nagomilavanja otpada.

Prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine (SEPA), domaćinstva i privreda u Srbiji u 2022. godini proizvela su oko 12 miliona tona smeća, a sa rudarskim sektorom oko 180 miliona tona.

Izvor: Bela knjiga o dobijanju energije iz otpada

U „Beloj knjizi o dobijanju energije iz otpada u Srbiji“  koja je objavljena prošle godine piše da se procenjuje da u Srbiji ima između 2.500 i 3.500 divljih deponija.

Deponije predstavljaju veliki problem za zdravlje ljudi jer ispuštaju štetne materije koje zagađuju zemljište, vodu, a kada se zapale, zagađuju i vazduh.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, tokom 2022. godine na deponijama u Srbiji izbilo je skoro 1.800 požara.

Izvor: Bela knjiga o dobijanju energije iz otpada

U Srbiji od zagađenja vazduha godišnje umre više od 17.000 ljudi, objavila je nedavno organizacija Eko straža.

Problem je što je kultura sortiranja i reciklaže  u Srbiji minimalna, pa je pitanje odakle će se skupljati otpad za ovo postrojenje.

Zbog toga se izgradnjom postrojenja za sagorevanje otpada nameće komunalnim preduzećima da bolje rade na njegovom tretmanu.

„Ovim je bačena rukavica javno-komunalnim preduzećima“

Rukovodilac Centra za cirkularnu ekonomiju Privredne komore Srbije Siniša Mitrović potvrđuje da je sa planiranim početkom izgradnje postrojenja za sagorevanje otpada „bačena rukavica i javno-komunalnim preduzećima“.

Prema njegovim rečima, ova preduzeća, koja zapošljavaju više od 60.000 ljudi u Srbiji, imaju veliku šansu da počnu da razvrstavaju otpad na mestu nastanka, odnosno u domaćinstvu.

„Mi 24 godine u Srbiji pričamo o tome kako ćemo početi da razdvajamo otpad, da pravimo tu takozvanu primarnu selekciju, a onda pravimo razne podzemne kontejnere koji su samo trošenje novca“, rekao je Mitrović za Danas.

Ističe da bi izgradnjom postrojenja za sagorevanje otpada za dobijanje energije moglo da se završi sa pravljenjem divljih deponija i smetlišta koja neretko gore i prave velike probleme građanima i zagađuju vazduh.

Podsetio je da je prošle godine deponija „Duboko“ u Užicu gorela tri meseca, iznoseći podatak da je u 2023. godini, prema podacima MUP-a, bilo više od 1.200 požara na deponijama u Srbiji.

Osim što zagađuju vazduh, deponije su i veliki trošak, kaže Mitrović, navodeći da jedan kubni metar deponije košta 200 evra.

Mitrović je ukazao da bi ovakvim postrojenjima Srbija mogla da poveća i količinu električne energije, naročito sada kada cena struje i gasa skače zbog geopolitičkih tenzija.

Nas će, kako navodi, ekonomija naterati da otpad koristimo za proizvodnju energije, kada budemo videli koliko će nam stizati račun za struju.

EPS logo

„Najteži deo biće ubediti građane da je projekat dobar“

Mitrović kaže da se u Srbiji dugo od spaljivanja otpada za dobijanje energije „pravio bauk i da su se građani strašili“.

„Najteži deo u ovom procesu oko izgradnje postrojenja za sagorevanje otpada biće poverenje, odnosno kako vi da građanima povratite poverenje da će to što radite biti transparentno“, kaže Mitrović.

Smatra da građani ne veruju da će to biti dobro, da ne veruju u tu tehnologiju i rezultate.

„Zbog toga je sada važan uticaj javnosti, institucija, pojedinaca, stručnjaka, da brane taj proces, a ne da se dogodi da se određene stvari prikrivaju, jer to onda izaziva sumnju“, poručuje Mitrović.

Važno je, dodaje, da se objasni građanima da je bolje spaljivati komunalni otpad nego lignit, posebno lignit iz Kolubare, dodajući da ova postrojenja postoje u celom svetu i Evropi.

„Moj stav je da otpad emituje manje štetnih emsija u vazduh nego ugalj. S druge strane, danas je tehnologija otišla toliko daleko da možete dobiti potpuno očišćene gasove koji odlaze u atmosferu“, rekao je Mitrović.

Naglašava da je ovo za Srbiju istorijska šansa da prelomi i uđe u model izgradnje postrojenja za dobijanje struje iz otpada, dodajući da će se na taj način očistiti i od deponija.

Sumnja postoji jer se „velikim zagađivačima gleda kroz prste“

Predstavnik Nacionalne ekološke asocijacije Dejan Lekić smatra da je izgradnja postrojenja za sagorevanje otpada za dobijanje energije dobra ideja, navodeći da se takva postrojenja čak grade u centrima velikih evropskih gradova.

Međutim, izgradnja ovakvog postrojenja u Srbiji budi sumnju, jer dosadašnja iskustva pokazuju da se „velikim zagađivačima gleda kroz prste“.

„Svako postrojenje koje se gradi mora da poštuje standarde koji su propisani u kontekstu emisija zagađujućih materija u vazduh i u druge medije životne sredine. Ono što mi sada znamo jeste da se mnogim velikim zagađivačima u Srbiji gleda kroz prste“, rekao je Lekić za Danas.

Dodao je da su do sada veliki zagađivači retko kad kažnjeni, navodeći da se to dogodilo samo dva puta, jednom u Boru i jednom u Smederevu.

Lekić kaže da je pitanje da li će to postrojenje biti izgrađeno u skladu sa zakonom, ali mnogo važnije da li će rad tog postrojenja biti u skladu sa zakonom.

„Važno i da li će tokom njegovog rada biti kontrolisane emisije, što treba da radi inspekcija u saradnji sa operaterom, u ovom slučaju EPS-om, i da li će ti podaci biti javno dostpuni i u skladu sa zakonom o količini emisija“, naveo je Lekić.

Kada imate društvo u kojem se stvara slika da nijedan zagađivač ne pravi nikakav prekršaj, logično je, zaključuje Lekić, da se stvara određena rezerva i sumnja kako će to postrojenje raditi.

Tekst je u celini preuzet sa portala danas.rs